DELEGACIJA MIZ ZAGREB NA OVOGODIŠNJOJ MUSALLI U DONJEM KAMENGRADU

 

Na poziv novoizabranog glavnog imama MIZ Sanski Most Mirze ef. Žerića i imama džemata  Došci i Gornji Kamengrad Senada ef. Omića na kulturno-vjersku manifestaciju Musalla 2018 i sudjelovanju na Večeri Kur’ana održanoj 5.7.2018. ispred Sultan Mehmed Fatih džamije u Donjem Kamengaradu nakon akšam namaza ispred MIZ Zagreb odazvali su se glavni imam MIZ Zagreb kurra hafiz Aziz ef. Alili, imam zagrebačke džamije Mersad ef. Kreštić, predsjednik IOM-a MIZ Zagreb dr.sc. Gzim Redžepi i vrijedni džematlija džemata Zagreb h. Zufer Zendeli.

Ova Večer Kur’ana je samo jedna od aktivnosti u sklopu programa Musalla. Održava se uoči petka u haremu Sultan Mehmed Fatih džamije u Donjem Kamengradu, općina Sanski Most. Pored našeg Glavnog imama, kao najznačajnijoj i najpopularnijoj ličnosti i interpretatora Kur’ana ove večeri, riječi iz Kur’ana su učili i drugi hafizi iz Istanbula i Irana. Prisutnima se obratio i novoimenovani muftija IZ  u Sjedinjenim Američkim Državama Sabahudin ef. Ćeman, a i glavni imam Miz Sanski Most Mirza ef. Žerić.

Na kraju ovog programa Večeri Kur’ana je nastupio naš Glavni imam, te nakon što je napojio naše duše svojim milozvučnim učenjem Kur’an-i kerima zahvalio se građanima Sanskog Mosta što svojim dolaskom u Islamski centar Zagreb za vrijeme kur’anskih natjecanja u Zagrebu daju organizatorima podršku, te ih je pozvao da to nastave činiti  28. i 29.9.2018. kada će biti organizirano, inšallah 25. Međunarodno kur’ansko natjecanje.

Kako je delegacija MIZ Zagreb stigla malo ranije, oko ikindijskog vremena, uspjeli su to vrijeme iskoristiti za posjetu džamiji Mehmeda Alagića u Fajtovcima, te njegovog turbeta i učenju Fatihe pred dušu rahmetli generala 7. korpusa armije BiH.

Poslije toga delegacija je otišla u Skucani Vakuf, mjesto rođenja Mersada Kreštića i malo se podružili s njegovim roditeljima. Uz delegaciju MIZ Zagreb je išao i h. Alem Kozić sa članovima svoje obitelji, rodom iz Višegrada, koji živi i radi u Americi.

Poslije programa Večeri Kur’ana nastavljeno je druženje u haremu Hamzi-begove džamije u Sanskom Mostu sa glavnim imamom Mirzom ef. Žerićem i Senadom ef. Omićem.

Svakako treba napomenuti da je centralna svečanost Musalle klanjanje džuma namaza na otvorenom i to na mjestu gdje je Sultan Mehmed Fatih klanjao džumu namaz 1463. godine u Donjem Kamengradu, nakon što je sa svojom vojskom osvojio kamengradsku tvrđavu. Ovoj džumi namazu prisutvuju svi džemati općine Sanski Most i ona se prakticira svake godine prvog petka u sedmom  mjesecu. Džumi namazu prisustvuje i pet tisuća vjernika, a predvodi je Reis-ul ulema ili neki od njegovih izaslanika.

Iz biografije Sultana Mehmeda Fatiha:

Mehmed II zvani el-Fatih (Osvajač) (29/30. ožujka 1432. – 3. svibnja 1481.) je bio turski sultan.

Mehmed II. je rođen u Edirnama, tada glavnom gradu Osmanlijske države, 29. ožujka 1432. godine. Njegov otac je bio sultan Murat II., a majka Huma Hatun. Kada je imao 11 godina poslan je u Amasiju da pohađa školu i stekne iskustvo što je bila praksa i ranijih sultana. Nakon što je sultan Murat II. sklopio mirovni ugovor sa Karamanskim carstvom koje se također nalazilo u Anadoliji, on je u kolovozu 1444. sve sultanske ovlasti prenio na svog sina Mehmeda II. koji je tada imao 12 godina. U samom početku svoje vladavine, Mehmed II. je zamolio svog oca Murata II. da preuzme prijestolje pred bitkom za Varnu, ali je Murat to odbio. Bijesan na svog oca, koji je davno otišao u mirovinu i živio mirnim životom u Anadoliji, Mehmed II. je napisao: “Ako si ti Sultan, dođi i vodi svoju vojsku. Ako sam ja Sultan, ovim ti naređujem da dođeš i vodiš moju vojsku.” To pismo je ipak prisililo Murata II. da vodi Osmansku vojsku u Bici kod Varne 1444. Legenda kaže da je Muratov povratak tražio Halil-paša veliki vezir tog vremena koji nije priznavao vodstvo mladog Mehmeda II. zbog toga što je Mehmedov učitelj bio njegov veliki neprijatelj i on se bojao da u tom duhu nije odgojio svog učenika. Kasnije ga je likvidirao Mehmed II. tijekom opsade Konstantinopola na temelju optužbi da je podmićen ili da je nekim drugim načinom pomogao braniteljima.

 

Mehmed II. postaje sultan prvi put 1444. godine poslije abdikacije svog oca Murata II. To prvo razdoblje vlasti završava iste godine kada mu se vojnici bune poslije poraza od križarske vojske i vraćaju na vlast Murata II. Kada mu otac po drugi put abdicira 1451. godine Mehmed II. se pobrinuo da više nikad ne može biti vraćen na vlast.

Još u doba ranog djetinjstva Mehmed Fatih je upućen u jednu od medresa u provinciji, kako bi očvrsnuo daleko od udobnosti carskog dvora i zadobio odgoj i znanje o vjeri. Sultan Fatihov učitelj je bio mula Ahmed Gurani.

Pod budnom pažnjom mula Ahmeda, Mehmedova prirodna inteligencija je izbrušena do visokog sjaja. Mladi princ se okitio visokim znanjima o islamu, povijesti, geografiji, pjesništvu, književnosti. Također je naučio i nekoliko jezika: arapski, perzijski, grčki, bosanski i talijanski.

Kako god je vođeno računa o naobrazbi mladih prinčeva, ništa manje napora nije ulagano u njihov duhovni odgoj. Stav Osmanlija je bio da sama nauka, bez odgoja, malo koristi, a često i šteti. Sultan Fatihov duhovni odgajatelj bio je šejh Ak Šemseddin, učenik čuvenog šejha Bajram Velija.

Okićen velikim znanjem i prefinjenim odgojem, mladi princ je u četrnaestoj godini života vodio rasprave o  temama iz islamskih znanosti sa najboljom ulemom tog vremena i nikada nije propustio klanjati rani sabah namaz.

Nadahnut riječima Muhammed a.s.:

,,Zaista će Konstantinopol (Carigrad-Istanbul) biti osvojen. Divan li je taj osvajač, divna li je njegova vojska.”

u ranu zoru 29. svibnja 1453 g. topovi Sultana Mehmeda Fatiha najavili su kraj tadašnje prijestolnice Istočnog Rimskog Carstva i budućeg Istanbula (Islam bul- cvijet islama). Nevjerojatan vojnički poduhvat sultan Mehmed ostvario je u svojoj dvadesetoj godini. Deset godina poslije, Fatih (Osvajač) proširit će Osmansko carstvo i na Bosnu i tako u srce Balkana donijeti islam. Postoje sigurne pripovijesti da je noć prije ulaska u Bosnu Sultan Mehmed Fatih imao san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu časnih ashaba, kasnijih halifa: Ebu Bekra, Osmana i Aliju. Kad se probudio, pitao je šejha Akšemsudina značenje sna. Evo što mu je šejh odgovorio:

Osvojit ćeš Bosnu. To što si sanjao vatru znači da će u njoj gorjeti plamen vjere. To što si sanjao Ebu Bekra znači da će Bosna biti zemlja iskrenih ljudi koji bogatstvo neće štedjeti za dobrobit islama. To što si sanjao Osmana znači da će Bosna iznjedrit dosta učenjaka lijepoga morala. To što si sanjao Hazreti Aliju znači da će ta zemlja Carevini dati dosta ratnika koji će kročiti stopama časne porodice Muhammeda a.s.

Šteta što nisi sanjao Omera, radijallahu anhu, jer to znači da u Bosni nikada pravde biti neće i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju!

 

Čak i u vrijeme ashaba Božjeg poslanika Muhammeda a.s. bilo je vojskovođa koji su željeli da oni baš budu ,,divne” vojskovođe koje je spomenuo Muhammed a.s. u hadisu.

Pa tako u  Istanbulu i dan danas postoji naselje koje je dobilo ime po ashabu Muhammeda, a.s., Ebu Ejjubu el-Ensariji, r.a., koji je sudjelovao u  prvoj opsadi Konstantinopola, ali je Ebu Ejjub dočekao smrt pod zidinama tog grada 668. godine, a da ga nije uspio osvojiti. Klanjana mu je dženaza, a njegov mezar vremenom je zaboravljen. Tek 800 godina kasnije Akšemsudin, šejh Mehmeda Fatiha, osvajača Istanbula, u snu ima viziju gdje se nalazi Ebu Ejjubov mezar i, na čuđenje prisutnih, nalaze ga zatrpanog zemljom. Sultan Mehmed Fatih na tom mjestu daje izgraditi turbe i džamiju, a od tada mnogi stanovnici Istanbula nastoje biti pokopani u blizini ovog ashaba, a na sabah namazu ove džamije i dan danas ima oko 1500 klanjača. Isti ovaj Akšemsudin je bio osoba koja je najviše motivirala Mehmeda Fatiha da krene u osvajanje Istanbula, i to na osnovu gore spomenutog hadisa.

Nakon deset godina, 28. svibnja 1463., Sultan Mehmed Fatih osvaja i Bosnu, a Franjevcima izdaje svoju ahdnamu, koja glasi:

”Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijetu da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema bosanskim Franjevcima te zapovijedam:

Spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska. Neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božjim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije protiviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijedi budu pokorni.” (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje.

Ona je napisana iz uvjerenja da je svatko slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske osobe. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjetna zato što uvijek koristi ljudima. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost  našeg života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

Ovim putem se zahvaljujem glavnom imamu MIZ Sanski Most Mirzi ef. Žeriću i imamu džemata Kamengrad i Doššci Senadu ef. Omiću, te se nadamo da ćemo i dalje imati uspješnu suradnju ova dva medžlisa.

Odgovori