KADA ODE POSLJEDNJI GOST
O ljudima, mjesecima priprema i jednoj velikoj ljubavi prema Kur’anu
Kada se ugase kamere, isprazne hotelske sobe, slože posljednje akreditacije, odu posljednji autobusi i posljednji avion s aerodroma ponese nekoga od naših gostiju, čovjek tek tada shvati da je završilo još jedno Međunarodno natjecanje u učenju Kur’ana.
Ali istina je da ono ne završava onda kada se proglasi pobjednik. Za organizatora završava tek onda kada ode posljednji gost. A do tog trenutka prođe više od pola godine. Jer ono što se pred očima javnosti događa tijekom nekoliko dana u Zagrebu samo je završni dio jedne velike priče koja počinje mnogo ranije.
PRIČA POČINJE U OŽUJKU
Sve počinje već u ožujku. Dok još nema natjecatelja, dok je džamija uobičajeno tiha, a zagrebački harem još ne sluti koliko će ljudi kroz njega proći, počinju prve pripreme. Rezerviraju se hotelski kapaciteti. Planira se. Razmišlja se.
Predviđaju se potrebe ljudi koji će za nekoliko mjeseci doći iz različitih krajeva svijeta. Tada sve izgleda daleko. Ali onima koji organiziraju natjecanje vrijeme brzo prolazi.
U lipnju počinju odlaziti službene pozivnice. U srpnju i kolovozu počinje jedna od zahtjevnijih faza – jamstvena pisma, dokumentacija i vize. Svaki natjecatelj ima svoje putovanje, svoje okolnosti, svoju državu i svoje administrativne zahtjeve.
A iza svakog imena na popisu stoji čovjek koji želi doći u Zagreb i učiti Kur’an.
I zato se nijedan problem ne doživljava samo kao stavka u tablici. Iza svake stavke je čovjek.
KAKO SE LJETO PRETVARA U ZAVRŠNICU
U drugoj polovici kolovoza pripreme se ubrzavaju. Prijave počinju pristizati, provjeravaju se podaci, slažu programi, pripremaju reklamni materijali, baneri, akreditacije, priznanja i zahvalnice. Rješavaju se tehničke stvari. Ono što je mjesecima bilo plan na papiru polako dobiva svoj stvarni oblik.
A onda dolazi rujan. Počinje školska i mektepska nastava. Počinju nove svakodnevne obaveze. I upravo tada, kada se čini da bi čovjek trebao imati manje vremena, natjecanje ulazi u svoju najintenzivniju fazu.
Vize. Prijave. Promjene letova. Skupi avioaranžmani. Različiti zahtjevi. Dodatne prijave. Novi gosti koji su čuli za natjecanje i žele doći. Netko je ostao bez vize. Netko je promijenio let. Netko pokušava pronaći prihvatljivu avionsku kartu. Netko dolazi ranije. Netko kasnije. A sve to treba uklopiti u jednu cjelinu.
SREDINA RUJNA – KADA VIŠE NEMA PUNO PROSTORA ZA POGREŠKU
Sredinom rujna sve postaje još intenzivnije. Usklađuju se programi i hotelske liste. Slažu se liste prijevoza. Usklađuju se avionske karte. Pripremaju se priznanja, zahvalnice, akreditacije i baneri. Uređuju se prostorije za natjecatelje i omladinu. Pripremaju se mjesta za coffee break. Uređuje se kuhinja. Nabavljaju se namirnice za ručkove i večere. Pripremaju se liste zdravstvenog osiguranja.
Svaki detalj mora pronaći svoje mjesto.
Za tehnički dio organizacije brine se jedan naš vrijedni hadžija čije ime nećemo navoditi, a za kojeg svi znamo tko je, a veliki dio posla oko viza, pozivnica i službene komunikacije nosi tajnica Mešihata.
Ali iza njih je cijela jedna vojska ljudi. Ljudi koji zovu. Ljudi koji pišu. Ljudi koji voze. Ljudi koji pripremaju. Ljudi koji kuhaju. Ljudi koji čiste. Ljudi koji dočekuju. Ljudi koji često ostaju nevidljivi, ali bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
TJEDAN PRIJE – KADA SE DŽAMIJA PRIPREMA ZA GOSTE
Tjedan prije natjecanja počinje se posebno uređivati džamija i njezin harem.
Vrijedne džematlije dolaze čistiti, uređivati i pripremati prostor. I dok se radi, ljudi se druže. Upoznaju se. Razgovaraju. Netko donese nešto od kuće. Netko se samo pojavi i kaže: „Što treba napraviti?“ I možda je upravo to jedna od najljepših slika cijele priče. Džamija se ne uređuje samo da bi bila čista. Uređuje se zbog gosta. Da čovjek koji je došao iz daleka osjeti da je dobrodošao. Da se osjeti kao kod svoje kuće. Jer gostoprimstvo nije samo smještaj u hotelu. Gostoprimstvo počinje načinom na koji otvorimo vrata.
DVA DANA PRIJE – ZAGREB POČINJE DISATI U RITMU NATJECANJA
Dva dana prije otvorenja počinju pristizati delegacije, natjecatelji, članovi Ocjenjivačke komisije, pratnja, gosti. Zagreb polako dobiva novu atmosferu. Čuju se različiti jezici. Susreću se ljudi iz različitih zemalja. A sve ih povezuje ista Knjiga. I upravo tada dogodio se trenutak koji ću osobno dugo pamtiti. Jedan petnaestogodišnji dječak doputovao je avionom iz Sjedinjenih Američkih Država sa svojom majkom, koja mu je bila pratnja.
Nakon dugog puta pitali smo ih žele li prvo otići u hotel da se dječak odmori ili žele doći na svečano otvorenje. Dječak je rekao da želi ići na otvorenje. Želi pratiti program. Želi biti tamo. Njegova majka složila se s njim. I tako je dječak nakon dugog putovanja preko Atlantika došao u Zagrebačku džamiju.
Nije prvo tražio krevet. Tražio je Kur’an. Tražio je atmosferu natjecanja. Tražio je da bude dio onoga zbog čega je i došao. Nekoliko dana poslije, upravo je taj dječak postao sveukupni pobjednik 32. Međunarodnog natjecanja u učenju Kur’ana u Zagrebu. Prije njegova učenja napravio sam s njim selfie. Jedan sasvim običan trenutak. Ali neke obične fotografije tek s vremenom postanu posebne. Danas mi je ta fotografija mnogo više od selfija. Na njoj je četrnaestogodišnji hafiz koji je došao iz Amerike, a koji je svojim ponašanjem već tada pokazao nešto što je možda važnije od samog natjecateljskog rezultata.
Jer nije dovoljno samo lijepo učiti Kur’an. Kur’an treba nositi u sebi. Treba se vidjeti u ponašanju, u skromnosti, u odnosu prema ljudima, u ljubavi prema onome što čovjek uči. I zato mi je posebno drago što je upravo taj dječak na kraju ponio titulu sveukupnog pobjednika.
ČETVRTAK NAVEČER – TRENUTAK KADA SVE POČINJE
A onda dođe četvrtak navečer. Svečano otvorenje u dvorani h. Salih Šabić.
Do tog trenutka sve mora biti spremno: dvorana, program, ozvučenje, tehnika, gosti, natjecatelji, prijevoz, prehrana, sve.
Dolaze veleposlanici država iz kojih su stigli natjecatelji, predstavnici vjerskih zajednica, izaslanici različitih ustanova i brojni drugi gosti, poput predtavnici Turkish airlinesa, koji plaćaju avionske karte svake godine natjecateljima iz Turske. Muftija otvara natjecanje, a ove godine je to učinio njegov zamjenik.
Dvoranom se širi osjećaj da ono na čemu se mjesecima radilo sada počinje. Nakon otvorenja slijedi zakuska u prostorijama Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića. Potom se gosti i natjecatelji prevoze u hotel. I dok se za njih dan završava, za organizatore tek počinje sljedeća etapa.
PETAK – KADA KUR’AN ISPUNI DŽAMIJU
U petak ujutro natjecatelji iz hotela dolaze u džamiju. Počinje prva sesija natjecanja. Uči se do džume. Kamere prate događaj. Ove godine TV 5 prati natjecanje, a putem YouTube kanala Islamske zajednice u Hrvatskoj osiguran je i izravan prijenos. Ljudi slušaju. Netko pažljivo prati svaki harf. Netko zatvori oči dok sluša učenje. Netko tiho izgovori „mašallah“. Nakon džume slijede ručak i kratak odmor. A onda ponovno učenje do ikindije, pa od ikindije do akšama. Nakon akšama večera, a zatim proba za sutrašnji mevlud. Dan je dug, ali nitko još ne razmišlja o umoru.
SUBOTA – ZAGREBAČKA DŽAMIJA POSTAJE MJESTO SUSRETA
Subota donosi još jednu posebnu sliku. Još prije početka natjecanja dolaze autobusi: iz Bosne i Hercegovine, iz drugih hrvatskih gradova, iz drugih zemalja. Ove godine stigao je i autobus zaljubljenika u Kur’an iz Italije. Džamija i harem pune se ljudima. Natjecanje traje do podne-namaza. Nakon podne ponovno počinje sesija učenja. Pa nakon ikindije još jedna. A harem je sve puniji. Džematlije sjede na klupama i dekama, piju kahvu, razgovaraju, druže se. Susreću stare prijatelje. Upoznaju nove ljude. Medžlis osigurava i besplatne ćevape. I u jednom trenutku shvatite da ono što se događa više nije samo natjecanje. To je zajedništvo oko Kur’ana.
OCJENJIVAČKA KOMISIJA – TIŠINA PRED REZULTATE
Dok publika sluša, članovi Ocjenjivačke komisije imaju sasvim drugačiju odgovornost. Pred njima su natjecatelji koji su godinama učili. Prate svaki harf, svaki tedžvidski propis, svaku grešku, svaki detalj važan za ocjenjivanje.
Nema mjesta emociji koja bi poremetila odgovornost. Pred njima je emanet.
Pred akšam, kada završi natjecateljski dio, Komisija se povlači. Treba zaključiti rezultate. U džamiji se osjeti posebna napetost. Natjecanje je završilo.
Ali nitko još ne zna tko je pobijedio.
DOK SE U DŽAMIJI UČI MEVLUD…
Dok se čeka proglašenje, iza kulisa počinje posljednja velika organizacijska utrka: printaju se diplome, pripremaju nagrade, uređuje se unutrašnjost džamije za izvođače programa i goste, a ovogodišnji gosti na mevludu je bio muški hor Gazije iz Bužima. Sve mora biti spremno za trenutak proglašenja. Nagrade su novčane. Obitelj rahmetli Fazlića i ove godine dodatno nagrađuje sveukupnog pobjednika. Pobjednici dobivaju satove koje svake godine daruje anonimni darovatelj. A sveukupni pobjednik dobiva i sliku zagrebačke džamije, rad autora koji svake godine dodjeljuju sliku pobjedniku.
I dok se pripremaju nagrade, treba se sjetiti i svih onih koji su pomogli da gosti budu nahranjeni. Brojni donatori donose velike količine voća, povrća, kolača i drugih namirnica. Netko donese nekoliko kilograma. Netko donese mnogo više. Netko možda samo jednu kutiju kolača. Ali kada se sve zbroji, vidi se koliko je ljudi željelo biti dio ovog događaja.
MEVLUD, PROGLAŠENJE I TRENUTAK ZA KOJI SE MJESECIMA RADILO
Nakon akšama počinje mevludski program. U džamiji se uči. A negdje u pozadini priprema se ono što će uslijediti. Diplome su spremne. Nagrade su spremne. Rezultati su zaključeni. I onda dolazi trenutak proglašenje pobjednika. Proglašenje pobjednika čita predsjednik Ocjenjivačke komisije, a dodjelama nagrada koordinira Predsjednik Medžlisa koji iznese veliki teret u organizaciji ovog natjecanja, kao i predsjednik Ocjenjivačke komisije. Imena se izgovaraju, uče se tekbiri, radost, čestitke, zagrljaji. Nekome su oči pune suza. Nekome je srce puno ponosa. A negdje među tim ljudima stoji i onaj petnaestogodišnji dječak koji je prije samo nekoliko dana stigao iz Amerike i rekao da ne želi prvo u hotel, nego na otvorenje.
Sada je on pobjednik.
I tada čovjek ponovno pomisli na onu fotografiju koju smo napravili prije njegova učenja. Naizgled običan selfie. A zapravo uspomena na trenutak prije nego što je njegov trud, njegovo učenje i njegovo ponašanje dobilo svoju krunu.
ALI NI TADA NIJE KRAJ
Nakon proglašenja natjecatelji se, prema svojim rasporedima, voze u hotel ili na aerodrom. Neki odlaze odmah. Neki ostaju još jednu noć. Neki putuju tek dva dana nakon službenog završetka natjecanja. I zato za organizatora natjecanje nije završeno proglašenjem pobjednika.
Završava tek kada ode posljednji gost. Tek tada se mogu zatvoriti hotelske liste. Tek tada završavaju prijevozi. Tek tada se može provjeriti je li svatko stigao gdje treba. Tek tada posljednji automobil odlazi. Tek tada čovjek može sjesti. I tek tada osjeti umor. Ali uz umor dolazi i zahvalnost.
IZA NEKOLIKO DANA STOJE MJESECI
Kada se sve završi, čovjek pogleda unatrag i shvati koliko je ljudi bilo potrebno da bi sve izgledalo jednostavno. Iza jednog natjecatelja stoje pozivnica, jamstveno pismo, viza, avionska karta, transfer, hotel, hrana, osiguranje, akreditacija i program. Iza jednog obroka stoje donatori.
Iza čistog harema stoje džematlije, članovi Mešihata IZ u Hrvatskoj, članovi Izvršnog odbora MIZ Zagreb, članovi Vijeća žena MIZ Zagreb, članovi Muallimskog vijeća MIZ Zagreb, članovi OKM-a Zagreb, djeleatnici u Islamskom centru Zagreb (blagajnik, portiri, spremačice, domar, mutevelija) i djelatnici Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića (nastavnici, kuhari, spremačice, domar) na čelu sa Ravnateljem, djelatnici rostorana IC Zagreb i Voditelj…
Iza svakog sigurnog dolaska stoje vozači. Iza svake tehničke stvari stoji netko tko je morao paziti da sve radi. Iza svake riješene vize stoji nečiji telefon i nečiji trud. Iza svake diplome stoji netko tko ju je pripremio i isprintao. Iza svakog prijenosa stoji tehnička ekipa. Iza cijelog programa stoje ljudi koji su mjesecima radili. A većina njih nikada neće stati na pozornicu. I možda upravo zbog toga ovaj tekst treba biti svojevrsni omaž njima: džematlijama, volonterima, donatorima, vozačima, kuharima, tehničkoj ekipi, tajništvu, domaćinima, članovima Ocjenjivačke komisije, Muftiji i Mešihatu, Medžlisu i predsjedniku Medžlisa, a isto tako i suorganizatoru Ministarstvu Vakufa i islamskih poslova države Katar.
I svima onima čija imena možda ne znamo, ali čiji je trud ostao ugrađen u ovogodišnje natjecanje.
JER OVO NIJE SAMO NATJECANJE
Možda će netko vidjeti samo nekoliko dana programa, pozornicu, kamere, natjecatelje, nagrade, ali iza toga stoji više od šest mjeseci rada.
Iza toga stoji zajednica, stoјi ljubav prema Kur’anu. Stoji želja da se gostu otvore vrata i kaže: Dobro nam došao.
I zato, kada ode posljednji gost, ne ostaje samo prazna hotelska soba ili ugašena kamera. Ostaje nešto mnogo veće. Ostaju susreti. Ostaju prijateljstva. Ostaju dove. Ostaju osmijesi. Ostaje sjećanje na dane kada je Zagrebačka džamija bila ispunjena učenjem Allahove Knjige.
Ostaje i fotografija jednog četrnaestogodišnjeg hafiza koji je nakon dugog puta iz Amerike izabrao prvo otići na otvorenje, a i zahvale sudionika kojima smo učinili boravak u Zagrebu lijepim i ugodnim.
A ostaje i pouka da se ono što čovjek godinama nosi u srcu – prije ili kasnije – vidi i u njegovom ponašanju. Možda je upravo zato najljepša nagrada ovog natjecanja ono što se ne može staviti u kovertu. Ne može se uručiti kao diploma.
Ne može se izmjeriti bodovima. To je osjećaj da smo, svatko na svoj način, bili dio jedne velike priče. Priče o Kur’anu u Zagrebu. I kada na kraju ode posljednji gost, ostane džamija. Ostanu tragovi koraka u haremu. Ostane tišina nakon nekoliko dana učenja. I ostane zahvalnost Allahu što nam je omogućio da budemo domaćini Njegovoj Knjizi, jer natjecanje možda završi, ali Kur’an ostaje. A s njim i nada da ćemo se, ako Bog da, ponovno susresti.
Do sljedećeg susreta.
U nastavku vam donosim i popis članova Ocjenjivačke komisije, kao i imena pobjednika:
-kurra hafiz šejh Mohammed Ahmed M A Al-Haram iz Katara,
-kurra hafiz dr. Osman Šahin iz Turske,
-kurra hafiz prof. dr, Waleed Edrees Menese iz Sjedinjenih Američkih Država,
-kurra hafiz dr. Dževad Gološ iz Bosne i Hercegovine,
-kurra hafiz mr. sc. Aziz Alili, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i predsjednik Ocjenjivačke komisije.
T I L A W E T
1BUNYAMIN AKDAG (Njemačka)98,10
2MADŽID AGANHODŽIĆ (BiH)97,95
3UVEJS HADŽI (Kosovo)97,85
5 D Ž U Z E V A
1JAHJA KLICA (Crna Gora)97,45
2ABDUL KARIM SHAHIN ABDUL (Portugal)95,25
3MUHAMMED ALI KILIC (Uzbekistan)93,85
15 DŽ U Z E V A
1MANJIL MORSHED DIGANTA (Portugal)97,90
2IMRAN SPAHIĆ (BiH)96,00
3LEJLA BEĆIROVIĆ (Srbija)94,35
H I F Z
1MOHAMED HAAMID ZAYD (Sjedinjene Američke Države)99,90
2MOUSTAFA GHORAB (Italija)99,70
3ABDULMUHAIMIN MOHAMED JUMAH ABUDAHIR (Libija) 99,30
